UsII-354/21 od 22. prosinca 2021.
KLASA: 21/915
UsII-354/21 od 22. prosinca 2021.
Iskustvo stručnjaka – Voditelj projekta - FIDIC uvjeti ugovora – Načelo zabrane diskriminacije – Članak 290. ZJN 2016
Iz točke 6.5. DON-a proizlazi da se kvalifikacije ključnog stručnjaka 2 voditelja projekta procjenjuju prema Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje te da se bodovanje ponude (u dijelu koji se odnosi na ključnog stručnjaka 2 – voditelja projekta) obavlja prema broju infrastrukturnih projekata i/ili ugovora u kojima je stručnjak radio u ulozi voditelja projekta u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima uređenja i gradnje u vrijednosti min. 55.000.000,00 kn (bez pdv-a) i prema broju projekata i/ili ugovora koji se odnose na planiranje i/ili praćenje infrastrukturnih zahvata modernizacije i/ili rekonstrukcije i /ili izgradnje tramvajske infrastrukture u kojima je stručnjak sudjelovao u ulozi voditelja projekta.
Tuženik u osporavanom rješenju ističe da iz dokumentacije koja prileži tužiteljevoj ponudi u bitnom proizlazi da je tužiteljev ključni stručnjak 2 Lidomir Teklić u projektu „Izgradnja petlje Mahovljani na autocesti Banja Luka – Gradiška“ obnašao dužnost inženjera u skladu s FIDIC uvjetima ugovora Crvena knjiga, dok je u projektu „Projektiranje i izgradnja autoceste Banja Luka - Doboj, dionica Banja Luka – Prnjavor", obnašao dužnost inženjera u skladu s FIDIC Žuta knjiga. Polazeći od točke 6.5. DON-a kojom je propisano da će se bodovati iskustvo ključnog stručnjaka 2 u funkciji voditelja projekta u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, tuženik je zaključio da je naručitelj isključio mogućnost priznavanja iskustva stečenog u skladu s nekim drugim propisom, FIDIC uvjetima i sl., slijedom čega je ocijenio da tužiteljev predloženi ključni stručnjak 2 - voditelj projekta, koji je obnašao funkciju inženjera prema FIDIC uvjetima, ne ispunjava uvjete iz DON-a.
Sud prihvaća ocjenu tuženika da naručitelj u konkretnom slučaju nije tužiteljevu ponudu bodovao u skladu s DON-om, konkretno točkom 6.5. koja uređuje kriterije za odabir. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, valja imati na umu i članak 36. stavak 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje kojim je propisano da zaposlenik pravne osobe ili fizičke osobe obrtnika koja obavlja djelatnost upravljanja projektom gradnje određene građevine ne može biti nadzorni inženjer te građevine. Prema ocjeni ovoga Suda, opis poslova tužiteljeva predloženog ključnog stručnjaka 2 – voditelja projekta, Lidomira Teklića, koje je, prema njegovim vlastitim tvrdnjama iz životopisa, obavljao u projektima na kojima je radio, upućuje na zaključak da je taj stručnjak u navedenim projektima bio član tima nadzornih inženjera, a ne voditelj projekta u smislu Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Već sama ta okolnost, promatrana u svjetlu članka 36. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje isključuje mogućnost da je taj ključni stručnjak bio voditelj projekata u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Stoga Sud prihvaća zaključak tuženika da naručitelj nije ocijenio tužiteljevu ponudu u skladu s točkom 6.5. DON-a.
Sud ne nalazi osnovanim tužiteljev prigovor da je tuženikovo postupanje u konkretnom slučaju diskriminatorno prema stručnjaku Lidomiru Tekliću. Naime, svoja utvrđenja u vezi s pravilnošću naručiteljeve ocjene tužiteljeve ponude u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje kriterija vezanih uz iskustvo ključnog stručnjaka tuženik nije temeljio na razlozima koji bi upućivali na diskriminaciju predloženog stručnjaka po bilo kojoj osnovi, već je tuženik, na temelju mjerodavnih odredaba DON-a, zaključio da je naručitelj bodovao tužiteljevu ponudu (na temelju broja infrastrukturnih projekata i/ili ugovora u kojima je stručnjak radio) na način koji nije u skladu s DON om. Okolnost što ispunjavanje uvjeta ključnog stručnjaka DON vezuje uz hrvatski propis (Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje) ne znači da su stručnjaci koji su stekli iskustvo izvan Republike Hrvatske diskriminirani niti su oni isključeni iz konkretne javne nabave, već se od njih (kao i svih drugih) zahtijeva ispunjavanje uvjeta u skladu s hrvatskim propisima.
Nije osnovan ni tužbeni navod da je u ovom postupku tuženik odstupio od stava da je naručitelj pri pregledu i ocjeni ponuda obvezan priznati svaku referencu predloženih stručnjaka u kojima je iskustvo identično poslovima i djelatnostima povezanim s djelatnošću građenja u smislu uvjeta iz Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Upravo suprotno, tuženik je u predmetnom postupku dosljedno primijenio navedeni stav i žalbene navode zainteresirane osobe ocjenjivao u tom svjetlu. Činjenica što je ishod primjene tog stava nepovoljan za tužitelja ne upućuje na zaključak da je tuženik odstupio od ranije izraženog stava te da je ocjenjivao žalbene navode primjenom prava koje nije mjerodavno u konkretnom slučaj.
Prihvaćanjem tužiteljevih prigovora usmjerenih na to da je tuženik u žalbenom postupku prekoračio svoje ovlasti, tuženik bi de facto bio lišen ovlasti ispitivati pravilnost naručiteljeve ocjene ponude odnosno usklađenosti ponude s uvjetima iz DON-a, čime bi uloga tužitelja, u situacijama kao što je konkretna, bila dovedena na razinu koja bi onemogućavala stvarnu kontrolu zakonitosti postupaka javne nabave. S obzirom na predmet žalbenog postupka utvrđen člankom 399. stavkom 2. ZJN-a (odlučivanje o zakonitosti postupaka, radnji, propuštanja radnji i odluka donesenih u postupcima javne nabave, među kojima je i pregled i ocjena ponuda), Sud ne nalazi osnovanim tužiteljev prigovor o prekoračenju ovlasti tuženika u predmetnom žalbenom postupku.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-354/21 od 22. prosinca 2021.
Iskustvo stručnjaka – Voditelj projekta - FIDIC uvjeti ugovora – Načelo zabrane diskriminacije – Članak 290. ZJN 2016
Iz točke 6.5. DON-a proizlazi da se kvalifikacije ključnog stručnjaka 2 voditelja projekta procjenjuju prema Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje te da se bodovanje ponude (u dijelu koji se odnosi na ključnog stručnjaka 2 – voditelja projekta) obavlja prema broju infrastrukturnih projekata i/ili ugovora u kojima je stručnjak radio u ulozi voditelja projekta u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima uređenja i gradnje u vrijednosti min. 55.000.000,00 kn (bez pdv-a) i prema broju projekata i/ili ugovora koji se odnose na planiranje i/ili praćenje infrastrukturnih zahvata modernizacije i/ili rekonstrukcije i /ili izgradnje tramvajske infrastrukture u kojima je stručnjak sudjelovao u ulozi voditelja projekta.
Tuženik u osporavanom rješenju ističe da iz dokumentacije koja prileži tužiteljevoj ponudi u bitnom proizlazi da je tužiteljev ključni stručnjak 2 Lidomir Teklić u projektu „Izgradnja petlje Mahovljani na autocesti Banja Luka – Gradiška“ obnašao dužnost inženjera u skladu s FIDIC uvjetima ugovora Crvena knjiga, dok je u projektu „Projektiranje i izgradnja autoceste Banja Luka - Doboj, dionica Banja Luka – Prnjavor", obnašao dužnost inženjera u skladu s FIDIC Žuta knjiga. Polazeći od točke 6.5. DON-a kojom je propisano da će se bodovati iskustvo ključnog stručnjaka 2 u funkciji voditelja projekta u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, tuženik je zaključio da je naručitelj isključio mogućnost priznavanja iskustva stečenog u skladu s nekim drugim propisom, FIDIC uvjetima i sl., slijedom čega je ocijenio da tužiteljev predloženi ključni stručnjak 2 - voditelj projekta, koji je obnašao funkciju inženjera prema FIDIC uvjetima, ne ispunjava uvjete iz DON-a.
Sud prihvaća ocjenu tuženika da naručitelj u konkretnom slučaju nije tužiteljevu ponudu bodovao u skladu s DON-om, konkretno točkom 6.5. koja uređuje kriterije za odabir. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, valja imati na umu i članak 36. stavak 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje kojim je propisano da zaposlenik pravne osobe ili fizičke osobe obrtnika koja obavlja djelatnost upravljanja projektom gradnje određene građevine ne može biti nadzorni inženjer te građevine. Prema ocjeni ovoga Suda, opis poslova tužiteljeva predloženog ključnog stručnjaka 2 – voditelja projekta, Lidomira Teklića, koje je, prema njegovim vlastitim tvrdnjama iz životopisa, obavljao u projektima na kojima je radio, upućuje na zaključak da je taj stručnjak u navedenim projektima bio član tima nadzornih inženjera, a ne voditelj projekta u smislu Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Već sama ta okolnost, promatrana u svjetlu članka 36. stavka 1. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje isključuje mogućnost da je taj ključni stručnjak bio voditelj projekata u skladu sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Stoga Sud prihvaća zaključak tuženika da naručitelj nije ocijenio tužiteljevu ponudu u skladu s točkom 6.5. DON-a.
Sud ne nalazi osnovanim tužiteljev prigovor da je tuženikovo postupanje u konkretnom slučaju diskriminatorno prema stručnjaku Lidomiru Tekliću. Naime, svoja utvrđenja u vezi s pravilnošću naručiteljeve ocjene tužiteljeve ponude u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje kriterija vezanih uz iskustvo ključnog stručnjaka tuženik nije temeljio na razlozima koji bi upućivali na diskriminaciju predloženog stručnjaka po bilo kojoj osnovi, već je tuženik, na temelju mjerodavnih odredaba DON-a, zaključio da je naručitelj bodovao tužiteljevu ponudu (na temelju broja infrastrukturnih projekata i/ili ugovora u kojima je stručnjak radio) na način koji nije u skladu s DON om. Okolnost što ispunjavanje uvjeta ključnog stručnjaka DON vezuje uz hrvatski propis (Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje) ne znači da su stručnjaci koji su stekli iskustvo izvan Republike Hrvatske diskriminirani niti su oni isključeni iz konkretne javne nabave, već se od njih (kao i svih drugih) zahtijeva ispunjavanje uvjeta u skladu s hrvatskim propisima.
Nije osnovan ni tužbeni navod da je u ovom postupku tuženik odstupio od stava da je naručitelj pri pregledu i ocjeni ponuda obvezan priznati svaku referencu predloženih stručnjaka u kojima je iskustvo identično poslovima i djelatnostima povezanim s djelatnošću građenja u smislu uvjeta iz Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje. Upravo suprotno, tuženik je u predmetnom postupku dosljedno primijenio navedeni stav i žalbene navode zainteresirane osobe ocjenjivao u tom svjetlu. Činjenica što je ishod primjene tog stava nepovoljan za tužitelja ne upućuje na zaključak da je tuženik odstupio od ranije izraženog stava te da je ocjenjivao žalbene navode primjenom prava koje nije mjerodavno u konkretnom slučaj.
Prihvaćanjem tužiteljevih prigovora usmjerenih na to da je tuženik u žalbenom postupku prekoračio svoje ovlasti, tuženik bi de facto bio lišen ovlasti ispitivati pravilnost naručiteljeve ocjene ponude odnosno usklađenosti ponude s uvjetima iz DON-a, čime bi uloga tužitelja, u situacijama kao što je konkretna, bila dovedena na razinu koja bi onemogućavala stvarnu kontrolu zakonitosti postupaka javne nabave. S obzirom na predmet žalbenog postupka utvrđen člankom 399. stavkom 2. ZJN-a (odlučivanje o zakonitosti postupaka, radnji, propuštanja radnji i odluka donesenih u postupcima javne nabave, među kojima je i pregled i ocjena ponuda), Sud ne nalazi osnovanim tužiteljev prigovor o prekoračenju ovlasti tuženika u predmetnom žalbenom postupku.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
