UsII-253/25 od 17. prosinca 2025.
KLASA: 25/427
UsII-253/2025 od 17. prosinca 2025.
Treće zemlje - Kina - Sudjelovanje člana zp veće od 15% vrijednosti ponude - Nedopušten žalbeni navod - IMN Uredba - Presude Kolin i Quingdao- Direktive o javnoj nabavi - Članci 293. i 263. ZJN 2016
Po mišljenju ovog Suda navedeno postupanje naručitelja i tuženika koji je odluku naručitelja potvrdio, odbivši žalbu tužitelja, pravilno je i zakonito. Tuženik je o žalbama rješavao različito prvenstveno imajući na umu žalbene razloge i činjenicu, koja je među strankama nesporna, da jedan član zajednice ponuditelja sa sjedištem u NR Kini čini 15,62 % zajednice ponuditelja, tj. tužitelja.
Neosnovano tužitelj ističe da je pobijanim rješenjem došlo do povrede prava koja su mu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav). Tuženik nije postupao arbitrarno odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv odluka o poništenju. 15.1. U ovom postupku javne nabave omogućeno je sudjelovanje gospodarskom subjektu iz treće zemlje. Takav gospodarski subjekt se može u žalbi pozivati na onaj dio ZJN-a u koji nisu prenesene odredbe prava EU. Iz tog razloga prvu žalbu tužitelja u kojoj je tužitelj osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje ima li stručnjak kojega je nominirao potrebno radno iskustvo propisano DONom, tuženik je ocijenio dopuštenom i osnovanom i predmet je vratio naručitelju na ponovni postupak. Pravilno je tuženik, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke naručitelja o poništenju donesene u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda, žalbu ocijenio nedopuštenom za što je dao razloge koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća. Naime, različita odluka u drugom žalbenom postupku uvjetovana je žalbenim razlozima tužitelja. U prvom žalbenom postupku tužitelj se nije sadržajno pozivao na primjenu instituta koji su u nacionalno zakonodavstvo, ZJN, preneseni iz prava EU, tj. direktiva navedenih u odlomku 9. ove presude. Međutim, u žalbenom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tužitelj se u žalbi indirektno pozivao na primjenu instituta sadržanih u članku 263. stavku 2. i članku 293. ZJN-a koje su prenesene iz citiranih Direktiva o javnoj nabavi. Tužitelj, kao zajednica ponuditelja kojoj član ima poslovno sjedište u NR Kini nema pravo tražiti zaštitu svojih prava za koja tvrdi da su povrijeđena postupanjem naručitelja, pozivajući se na odredbe nacionalnog zakonodavstva kojima se prenose odredbe citiranih Direktiva. Upravo je to učinio tužitelj navodeći da je naručitelj trebao uzeti u obzir dokumentaciju koju mu je naknadno samoinicijativno dostavio, nakon objave rješenja tuženika od 17. travnja 2025., pojašnjavajući da ispunjava uvjete koje je naručitelj za stručnjaka 3 propisao DON-om jer se tom dokumentacijom dokazivala tehnička i stručna sposobnost, odnosno ispravljala i dopunjavala prethodno dostavljena dokumentacija.
Pravilno je tuženik obrazložio da tužitelj ima pravo tražiti zaštitu prava za koja tvrdi da su mu povrijeđena postupanjem naručitelja u postupku javne nabave, ali da zaštitu prava i njen doseg treba ocijeniti u odnosu na nacionalno pravo, ne pravo EU.
Slijedom navedenog, pravilno je tuženik žalbene navode tužitelja ocijenio nedopuštenima jer tužitelj nema pravo tražiti zaštitu svojih prava pozivajući se na odredbe nacionalnog zakonodavstva, ZJN, u koji su prenesene europske direktive. Neutemeljene su tvrdnje tužitelja da je tuženik zbog ocjene nedopuštenosti navoda u ovom upravnom sporu promijenio pravno shvaćanje. Tužitelj je koncipiranjem žalbenog navoda iste učinio nedopuštenim te se ne radi o istovjetnim žalbenim predmetima po kojima je tuženik odlučio različito.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
UsII-253/2025 od 17. prosinca 2025.
Treće zemlje - Kina - Sudjelovanje člana zp veće od 15% vrijednosti ponude - Nedopušten žalbeni navod - IMN Uredba - Presude Kolin i Quingdao- Direktive o javnoj nabavi - Članci 293. i 263. ZJN 2016
Po mišljenju ovog Suda navedeno postupanje naručitelja i tuženika koji je odluku naručitelja potvrdio, odbivši žalbu tužitelja, pravilno je i zakonito. Tuženik je o žalbama rješavao različito prvenstveno imajući na umu žalbene razloge i činjenicu, koja je među strankama nesporna, da jedan član zajednice ponuditelja sa sjedištem u NR Kini čini 15,62 % zajednice ponuditelja, tj. tužitelja.
Neosnovano tužitelj ističe da je pobijanim rješenjem došlo do povrede prava koja su mu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav). Tuženik nije postupao arbitrarno odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv odluka o poništenju. 15.1. U ovom postupku javne nabave omogućeno je sudjelovanje gospodarskom subjektu iz treće zemlje. Takav gospodarski subjekt se može u žalbi pozivati na onaj dio ZJN-a u koji nisu prenesene odredbe prava EU. Iz tog razloga prvu žalbu tužitelja u kojoj je tužitelj osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje ima li stručnjak kojega je nominirao potrebno radno iskustvo propisano DONom, tuženik je ocijenio dopuštenom i osnovanom i predmet je vratio naručitelju na ponovni postupak. Pravilno je tuženik, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke naručitelja o poništenju donesene u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda, žalbu ocijenio nedopuštenom za što je dao razloge koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća. Naime, različita odluka u drugom žalbenom postupku uvjetovana je žalbenim razlozima tužitelja. U prvom žalbenom postupku tužitelj se nije sadržajno pozivao na primjenu instituta koji su u nacionalno zakonodavstvo, ZJN, preneseni iz prava EU, tj. direktiva navedenih u odlomku 9. ove presude. Međutim, u žalbenom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tužitelj se u žalbi indirektno pozivao na primjenu instituta sadržanih u članku 263. stavku 2. i članku 293. ZJN-a koje su prenesene iz citiranih Direktiva o javnoj nabavi. Tužitelj, kao zajednica ponuditelja kojoj član ima poslovno sjedište u NR Kini nema pravo tražiti zaštitu svojih prava za koja tvrdi da su povrijeđena postupanjem naručitelja, pozivajući se na odredbe nacionalnog zakonodavstva kojima se prenose odredbe citiranih Direktiva. Upravo je to učinio tužitelj navodeći da je naručitelj trebao uzeti u obzir dokumentaciju koju mu je naknadno samoinicijativno dostavio, nakon objave rješenja tuženika od 17. travnja 2025., pojašnjavajući da ispunjava uvjete koje je naručitelj za stručnjaka 3 propisao DON-om jer se tom dokumentacijom dokazivala tehnička i stručna sposobnost, odnosno ispravljala i dopunjavala prethodno dostavljena dokumentacija.
Pravilno je tuženik obrazložio da tužitelj ima pravo tražiti zaštitu prava za koja tvrdi da su mu povrijeđena postupanjem naručitelja u postupku javne nabave, ali da zaštitu prava i njen doseg treba ocijeniti u odnosu na nacionalno pravo, ne pravo EU.
Slijedom navedenog, pravilno je tuženik žalbene navode tužitelja ocijenio nedopuštenima jer tužitelj nema pravo tražiti zaštitu svojih prava pozivajući se na odredbe nacionalnog zakonodavstva, ZJN, u koji su prenesene europske direktive. Neutemeljene su tvrdnje tužitelja da je tuženik zbog ocjene nedopuštenosti navoda u ovom upravnom sporu promijenio pravno shvaćanje. Tužitelj je koncipiranjem žalbenog navoda iste učinio nedopuštenim te se ne radi o istovjetnim žalbenim predmetima po kojima je tuženik odlučio različito.
Poveznica na Rješenje
Poveznica na Presudu
