UsII-22/26 od 24. veljače 2026.

Tuženik je osnovano zaključio da je Naručitelj u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda pravilno postupio kada je Odabranog ponuditelja pozvao na upotpunjavanje Troškovnika u odnosu na sporne podstavke kompleta te kada je prihvatio dostavljeno upotpunjavanje, jer takvim upotpunjavanjem nije došlo do izmjene cijena kompleta niti do izmjene cijene ponude, a niti je navedenim postupanjem došlo do pregovaranja u vezi s kriterijem za odabir ponude ili ponuđenim predmetom nabave, zbog čega se odluka o odabiru ne može ocijeniti nezakonitom.
Pritom je tuženik u osporenom rješenju dao dostatnu i argumentirano obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući žalbene navode tužitelja neosnovanim, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na ispravnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava, a pravilnost kojih nije dovedena u sumnju ni tužbenim navodima. Ovo stoga jer, i po ocjeni ovoga Suda, iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da je Odabrani ponuditelj, već u Troškovniku dostavljenom u ponudi, ponudio sporne komplete te je iskazao jedinične i ukupne cijene kompleta, dok je propustio u nekim stavkama unijeti jedinične i ukupne cijene podstavki kompleta, slijedom čega, nakon dopunjavanja podstavki jediničnih cijena kompleta, nije došlo do promjene ukupne cijene kompleta te je ponuda ostala cjenovno ista. Stoga je razvidno da upotpunjavanjem Troškovnika u dijelu spornih podstavki kompleta Odabrani ponuditelj nije mijenjao cijenu ponude niti je mijenjao ponuđeni predmet nabave, a što bi tek imalo za posljedicu povredu članka 293. stavka 2. ZJN-a.
S obzirom na navedeno, tužitelj neosnovano ukazuje na drukčiju praksu tuženika i ovoga Suda u primjeni članka 293. ZJN-a u odlukama na koje se poziva, jer se u tim predmetima ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao ovdje, a na koju okolnost osnovano ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu.Kod toga, ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno uputiti na s tim u vezi već izraženo stajalište u više ovosudnih presuda (tako primjerice u presudi, poslovni broj: Us II-109/2024-9 od 4. srpnja 2024.), prema kojem ne postoji načelni odgovor u odnosu na doseg primjene članka 293. ZJN-a te je potrebno u svakom pojedinom slučaju ocijeniti da li određeno postupanje naručitelja odnosno ponuditelja izlazi iz okvira propisanog tom odredbom. Također je izraženo stajalište da je naručitelju dopušteno zahtijevati od gospodarskih subjekata dopunu, razjašnjenje, upotpunjavanje ili dostavljanje nužnih informacija ili dokumentacije u primjerenom roku, sve dok to ne bi dovelo do nove ponude, te da tek uvođenje novih elemenata u ponudu, koji dovode do sadržajno različite ponude od inicijalne ponude, prelazi granicu dopuštenog postupanja naručitelja odnosno ponuditelja u smislu citirane zakonske odredbe.

Poveznica na Rješenje

Poveznica na Presudu